U ponudi BGB-a možete pronaći :
venčane bukete, cvetne aranžmane za Vaš najlepši dan, cvetiće i poklone
za goste, poklone za mladence...
Dođite da se dogovorimo, a možete
da izaberete i "BGB VIP paket".
Venčanje je ceremonija koja se odvija prilikom stupanja u brak.Može
se održati na veoma različitim mestima, ali je najčešće u crkvi ili
nekoj državnoj instituciji. Građansko venčanje se obavlja pred matičarem
u prisustvu dva svedoka. Tada budući supružnici obećavaju da će život
provesti zajedno i da će poštovati principe braka, kao i jedno drugo.
Nakon toga, matičar im izdaje venčani list, odnosno potvrdu o tome da je
brak zvanično sklopljen. Supružnici pri tome mogu da zadrže svoje
prezime ili preuzmu i/ili dodaju prezimesvog supružnika. Hrišćanski brak
se uglavnom sklapa u crkvi.
U današnje vreme mladenci imaju najrazličitije zahteve oko toga gde
će se održati njihovo venčanje. Ideje su različite, od venčanja na
otvorenom, do venčanja u balonu, na brodu, na nekom od rajskih ostrva
itd.
Mnoge religije obavljaju različite obrede i
svetkovine koje se održavaju prilikom stupanja u brak dvoje vernika.
Pravoslavni sveštenici krunišu mladence, dok je kod
svih hrišćana uobičajena razmena burmi. Jevrejsko venčanje u sinagogi je
zapravo dogovor dvoje ljudi koje blagoslovi Bog. Oni na venčanju gaze
kristalnu čašu kako bi pokazali kako je ljubav dragocena i krhka.
Muslimanski brak je rezultat dogovora dve porodice, a venčanje se
obavlja u kući. Mladenci hinduističke veroispovesti sedam puta obilaze
oko svete vatre, dok kod sika mladoženja vodi mladu oko svete knjige.
Kod sika je nevesta obučena u crveno, dok je uposlednjih sto godina u
zapadnoj Evropi postalo uobičajeno da mlada nosi raskošne bele
venčanice, što se smatra simbolom čistote i nevinosti.
U raznim delovima
Srbije, svadbeni običaji se manje ili više razlikuju. Na venčanje je
najčešće pozivao momak koji je pripadao mladinom ili mladoženjinom rodu,
koji je sa sobom nosio okićenu bukliju u kojoj je vino ili rakija.
Očekivalo se od domaćina koji se poziva da se prekrsti, otpije malo iz
buklije i da kaže:
„Daj Bože da su mladenci živi i zdravi, da ih prati sreća i ljubav, da
ove godine venčamo, a iduće krstimo.“
Kumu i starom svatu se, osim buklije, nosi i
jabuka u koju oni utiskuju dukat ili metalni novac. Pripreme za
venčanje se dešavaju i u kućama mlade i mladoženje: cvećem se kiti
kapija i kuća. Devojke takođe sakupljaju i ruzmarin kojim će kasnije
kititi svatove. Struk ruzmarina sevezuje trakom koja je u bojama srpske
zastave, a na odeću učesnika svadbe se pričvrćuje čiodama. Kićenje se
naplaćuje a novac ostaje devojci koja je kitila svatove. Dva dana uoči
svadbe, kapija ispred mladoženjine kuće se otvara i ne zatvara se do
kraja veselja.
Na sam dan svadbe, od ranog
jutra, devojka se priprema i oblači venčanicu. Njene drugarice i sestre
dođu da je kite, češljaju i pevaju joj. Te pesme mogu da budu i tužne
jer tradicionalno devojka napušta roditeljski dom
U kući mladoženje je okupljanje svatova koje devojke kite
ruzmarinom. Mladoženja sa drugovima ili braćomo dolazi kolima (ili
fijakerom) po kuma koji se smatra važnim gostom i koji se dočekuje
muzikom. Istu čast ima i stari svat. Tu je i barjaktar ili drugačije
vojvoda koji je obično mladoženjin zet, koji na svadbi ide prvi i nosi
državnu zastavu.
Kada se svi okupe, svadbena povorka ide
po mladu. U novije vreme tu povorku čine (luksuzna) kola koja su okićena
cvećem i peškirima ili ćebadima.
Tradicija nalaže da do
neveste nije lako doći. Na kapiji je visoko podignuta jabuka koju
mladoženja ili njegov rođak treba da pogodi iz puške, a na ulazu je
postavljena prepreka ispod koje je korito sa vodom u koje svatovi
ubacuju novac kako bi prošli. Takođe, brat neće izvesti sestru dok mu
mladoženja ili dever ne plati. Dever preuzima mladu koja mu daruje beli
peškir koji on nosi prebačen preko ramena. Njegov zadatak je da čuva i
pazi mladu tokom celog veselja. Mladini roditelji će poslužiti goste, a
potom se mlada oprašta sa svojim roditeljima koji joj daju blagoslov.
Mladenci tada odlaze na
venčanje koje može obaviti matičar ili sveštenik. Nakon toga, mlada baca
bidermajer okrenuta leđima. Devojke pokušavaju da uhvate bidermajer,
jer se veruje da će ona koja to uspe - sledeća da se uda. Svadbeno
veselje se odvija u mladoženjinoj kući i tamo se povorka upućuje nakon
obreda venčanja. Svekar je taj koji pomaže mladoj da izađe iz fijakera i
daruje joj zlatni dukat, a ona njemu košulju. Postoji nekoliko rituala
prilikom pristizanja mlade u mladoženjinu kuću. Jedan od njih je da joj
se prinese muško dete (nakonče), koje ona podigne, tri puta okrene i
poljubi. To radi zbog verovanja da će onda i ona rađati mušku decu.
Veselje počinje za okupljene
svatove, a kasnije u goste pristižu i pođani. Na veselju koje sledi,
mlada i mladoženja dvore sve goste, a mlada ih daruje i košuljama,
peškirima i drugim darovima. Svadbeno veselje traje dva-tri, pa i više
dana.